Izbor Milice Striković iz Podgorice za nastavak studija bila je Slovačka, državi koja, kako kaže sagovornica portala Dnevno.me nije uopšte atraktivna za studente koji žele da studiraju van granica naše zemlje, što je, ističe, greška. Slovačka nudi besplatno obrazovanje, jezik je sličan našem, a njihov mentalitet i ljudi su gotovo isti kao kod nas, pa je tako, smatra, ova državna nepravedno zapostavljena među crnogorskim studentima, što će se vjeruje ubrzo  promijeniti.

Striković je započela studije na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, smjer politikologija i tu je, kaže, stekla mnogo znanja, ali samo teorijskog. 

“Dva semestra treće godine studija bila sam učesnik programa “Ceepus” na Univerzitetu Mateja Bela, Fakultetu političkih nauka i međunarodnih odnosa u Slovačkoj. Nakon stečene  diplome i godine provedene u Slovačkoj odlučila sam da tu i ostanem i nastavim svoje obrazovanje. Upisala sam osnovne studije slovačkog jezika i kulture, ali i nastavila studije političkih nauka na master programu Instituta za evropske studije i međunarodne odnose Univerziteta Komenskeho koji je ujedno i najbolji univerzitet u Slovačkoj”.

Milica Striković trenutno u Bratislavi sprema završne ispite druge godine master studije i piše master rad. 

Foto: Privatna arhiva

Zbog specifičnosti samog programa na studijama nije, kako kaže, u mogućnosti da izdvoji vrijeme za radni odnos, ali ako sve bude po planu, već od jula ću biti magistar politikologije koji je u potrazi za poslom. 

Uporedila je proces obrazovanja u Crnoj Gori i inostranstvu i istakla da je razlika ogromna, te da naš obrazovni sistem akcenat stavlja previše na teorijski dio.

Priznaje i da joj je teže u Slovačkoj, ali da je zadovoljnija nego na studijama u Crnoj Gori.

“Na Univerzitetu Crne Gore stekla sam obimno teorijsko znanje iz svih sfera političkih nauka i imala pregršt zanimljivih predmeta i dobrih profesora. Međutim, program na kom sam nastavila školovanje van naše zemlje fokusiran je na istraživanja, a gotovo uopšte nema riječi o teoriji.

Takođe, ovdje ne koristimo stare knjige već sve što je potrebno čujemo na predavanjima ili nam profesor dostavi djelove knjige ili nekog istraživanja. I svake nedelje čitamo literaturu drugih autora i istraživača. Iskrena da budem, iako je mnogo teže, više uživam u znanju koje stičem u Slovačkoj”, iskrena je Striković.

Kako kaže, ima tu čast da svake sedmice sluša i uči od profesora i istraživača iz cijele Evrope, ali i svijeta koji nesebično dijele svoje znanje i umijeće sa studentima.

“Program na kom studiram je veoma specifičan i na početku sam imala ogromne probleme jer sam znala sve o svemu, a nijesam znala kako svoje znanje da primjenim u praksi”, kaže Striković.

Foto: Privatna arhiva

Na početku studija u Slovačkoj morala je, kaže, da uči duplo više od svojih kolega da bi dostigla nivo na kom su oni.

“Profesori su stalno isticali moje teorijsko znanje koje na kraju dana nije služilo ničemu”, kaže Striković.

Praveći paralelu između obrazovanja u Crnoj Gori i Slovačkoj, naša sagovornica izdvaja sljedeće:

“Velika razlika su i izborni predmeti koji se ne svode isključivo na strane jezike, kao što je to slučaj u Crnoj Gori. Na Institutu za evropske studije, na početku godine dobijemo listu predmeta i tu biramo šta je nama najzanimljivije i gdje se pronalazimo". 

Takođe, svi fakulteti su digitalizovani, sa svojim sajtovima i programima tako da redovi u studentskoj službi ne postoje, priča nam Striković.

“Oni su tu samo da nam izađu u susret sa savjetom, a sve ostalo radi program. Naravno, i ja se svakodnevno trudim da studentima i profesorima, sve što učimo, pokažem i iz crnogorske ili balkanske perspektive i trudim se da sve što radim na neki način povežem sa svojom domovinom”, kaže Striković

Ogromna upornost i trud odveli su Milicu Striković do cilja.

“Jeste da je prirodno da je mlada osoba, mojih godina, u ovom trenutku na kraju svojih studija, međutim, meni je bilo potrebo mnogo truda i upornosti da bih uopšte došla do kraja studija.

To je nešto što su primijetili i moji profesori, jer kao što sam već i navela, morala sam da učim duplo više od ostalih studenata baš zbog nedostataka sistema obrazovanja u Crnoj Gori. I sada, kada sam se već privikla na način rada, i dalje to nije učenje pred ispit, već svakodnevni cjelodnevni rad, jer iz dosta predmeta imamo norme koje moramo da ispunimo, to jeste imamo određen broj sati koje moramo da provedemo na određenim projektima u toku sedmice. Za sve to potrebno je mnogo upornosti, a uz sve to i hiljadu kilometara daleko sam od svog doma”, kaže Striković.

U ovom trenutku njen jedini i najveći plan jeste da do kraja proljeća magistrira.

“U Slovačkoj, osim odbrane rada polažate i državne ispite koje ukoliko ne položite-obnavljate godinu. Uz sve to, čekaju me i predmeti u ljetnjem semestru tako da je  nemoguće govoriti o bilo čemu što nije učenje. Ali, imam krajnji cilj, znam zašto sam se preselila i idem ka tom cilju”, kaže Stijović.

Na duže staze, da li vidi svoj život u Crnoj Gori ili inostranstvu?

“Crna Gora je moja domovina, bez obzira na kom kraju svijeta bila. Sasvim sam sigurna da ću, kao što sam i do sada, raditi u interesu svoje države i da Crna Gora može uvijek da računa na moje znanje. Kako i na koji način, vrijeme će pokazati. Kroz godine shvatila sam da nije ni važno gdje živim i da nekad svojoj zemlji i bolje pomažemo iz daleka.

U bliskoj budućnosti, ne vjerujem da ću doći da živim u Crnoj Gori, jer trenutno nema perspektive što se tiče posla politikologa ili istrazivača iz oblasti političkih nauka. Uprkos svemu, Crna Gora je moj dom kome ću se nekad sigurno vratiti”.

Naša sagovornicima mladima poručuje da nikada ne zaborave da je ključ u obrazovanju i što je još, kako kaže važnije da su oni budućnost svake države, iako se nerijetko možda tako i ne čini.

“Iako je istina da ponekad izgleda da u našoj državi nema mjesta pod Suncem za mlade ljude, da vlada samo nepotizam i da su svi digli ruke od Crne Gore, ali upravo smo mi, mladi, ti koji su budućnost ove države i ona je u našim rukama.

Koliko god da je teško ostaviti sve i poći za nekim boljim životom, uvijek imajte na umu da ako odete, vi ste ti koji stečeno znanje i iskustva iz svijeta vraćate u Crnu Goru. Sve što naučimo, živeći i učeći po svijetu, mi možemo da vratimo kući i napravimo našu državu da bude bolje mjesto za sve nas”, zaključuje Striković.