Tamara Rađenović – svjetsko, a crnogorsko ime klasične muzike! Iako ima samo 26 godina, iza Rađenović su nastupi u najprestižnijim dvoranama- od njujorškog Karnegi hola,  Briten Teatra i Amarilys Fleming hola, teatra “De Sarria” u Barseloni, Auditoria Saragoza … do Hong Konga i Mauricijusa. 

Talentat, zalaganje, rad mlade umjetnice iz Crne Gore, prepoznaje i nagrađuje, kako domaća, tako i svjetska publika.

Rađenović uvijek sa ponosnom ističe da je iz Crne Gore, kao i to da nije lako iz jedne male države prokrčiti svoj put.  

 “Zapravo, još krčim svoj put. Ima još dosta do cilja. Ja sam još uvijek jako mlada za svoju profesiju, tako da su preda mnom tek veliki izazovi. Mnogo radim na sebi“, kaže Rađenović u razgovoru za portal Dnevno. 

Nažalost, kako smatra naša sagovornica, u Crnoj Gori nije bilo prilike da se tokom istorije ozbiljno razvije umjetnost kakva je operska muzika, kao u nekim drugim zemljama. 

Samim tim, konstatuje, naši umjetnici su uglavnom primorani da idu iz zemlje da bi mogli da napreduju i osjete scene klasične umjetnosti.

Foto: Privatna arhiva

„Put jednog umjetnika je pun izazova i mislim da taj izazov gotovo nikad nema kraj. Uvijek radite na nečemu novom, vježbate, trenirate glas, psihu.. Nije lako. Međutim, nagrada je lijepa, lijep je osjećaj osjetiti plodove rada pred publikom. Tih nekoliko minuta zahvalnosti koje doživite na sceni su nešto neopisivo“, iskrena je Rađenović koja kaže da se trudi da uživa u svakom koraku.

Sa 26 godina Tamara Rađenović nastupila je u 13 zemalja, a na prvom mjestu izdvaja dva solistička koncerta u svjetskom hramu klasične muzike - Karnegi Holu u Njujorku.

“Desilo mi se zaista u ranim godinama. Debitovala sam sa 23 godine. Jedva čekam da opet nastupim u Njujorku i nadam se da će razvoj situacije sa koronom mi to konačno omogućiti”, kaže  Rađenović.  

Imala je, napominje, sreću i posebnu čast da nastupi prošle godine u Beogradu sa sjajnim baritonom Davidom Bižićem, zvijezdom Metropoliten opere i pijanistom Đorđem Nešićem koji je, zapravo, dugogodišnji mentor Rađenović.

Taj nastup će, kaže, pamtiti dugo jer je bio i prvi nakon jednogodišnje pauze zbog korone. 

“Izdvajam zasigurno i sjajan nastup sa Makris orkestrom i fantastičnim dirigentom Predragom Gostom. Bio mi je posebno emotivan Božićni nastup u Barseloni za Fondaciju Monserat Kabalje kojim smo se podsjetili na divu i otpočeli aktivan rad Fondacije”, prisjeća se Rađenović.

Podsjećanja radi, Rađenović je bila jedna od osam studenata koji su odabrani među 1000 prijavljenih kandidata i prva sa Ex Yu prostora koja je primljena na odsjek solo pjevanja na prestižnom svjetskom muzičkom konzervatorijumu - Kraljevski Muzički Koledž u Londonu. No, to je samo dio bogate biografije naše sagovornice:  

“Nakon srednje muzičke škole u Podgorici koju sam završila za tri godine, imala sam priliku da stičem znanje na Konzervatorijumu za muziku i balet na odsjeku solo pjevanje kod profesorice Edite Garčević Koželj i tamo sam ostala godinu. U međuvremenu sam sa 17 godina pohađala i Kraljevski muzički koledž gdje sam završila osnovne studije i primljena na master”, navodi Rađenović.

Iako je proces formalnog obrazovanja završen, uvijek je, kaže, spremna da nauči nešto novo. Svaka nova kompozicija je nova vrsta treninga i otkrivanje nečeg novog, dodaje Rađenović.

“Osim toga, konstantno vježbam i učim nove kompozicije, arije i u tome mi pomaže nekoliko ljudi koji čine moj tim i sigurna sam da će tako ostati još dugo, dugo godina. Svaki pjevač mora da ima mentore koji su tu da čuju kako napreduju, kako se spremaju za nove izazove, jer mi pjevači nikada sebe dobro ne možemo da čujemo”, smatra mlada umjetnica.

Foto: Privatna arhiva

Početak internacionalne karijere naše sagovornice obilježila je saradnja sa jednom od najslavnijih operskih diva u svijetu, čuvenom Monserat Kabalje. Poslije smrti svjetske dive saradnja sa porodicom Kabalje nije prekinuta.

“Karijeru treba graditi lagano, u svom tempu ne upoređujući se sa drugima. Bitno je uživati u umjetnosti i raditi na sebi na svim poljima. Velika Monserat učila me da radim na sebi, da imam samodisciplinu, da nemam ni trunku oholosti, jer ne znači ako imate dar da ste vi nešto iznad drugih ljudi. Ne prija mi taj diva stav kod mladih umjetnika, jer sam vidjela ponašanje prave dive”, iskrena je Rađenović.

Foto: Privatna arhiva

Sa kim Tamara Rađenović još priželjkuje saradnju?

“Priželjkujem neku potpuno drugačiju saradnju, možda čak i saradnju sa nekim muzičarem iz drugog žanra… Voljela bih da napravim više kolaboracija, pa čak i sa nekom svjetskom rock ili pop grupom ili pjevačem baš kao što je i Monserat. Razmišljam i sanjam…”

Naša sagovornica kaže i da je jako raduje to što se rađaju, kao nikad do sad, mlade nade operske scene u Crnoj Gori. 

“Uloga umjetnika je da oplemenjuje ljude pa se nadam i da ćemo svi dati svoj maksimum da doprinesemo kulturi naše zemlje”, smatra Rađenović. 

Mišljenja je i da Crna Gora ima sjajnu i odabranu publiku za klasičnu muziku. 

“Otvorio se nedavno Muzički centar u Podgorici i to je veliki pomak, jer posjedujemo sada i sjajnu koncertnu salu koja je urađena po svim akustičkim standardima i koji je dom Crnogorskog simfonijskog orkestra sa kojim bih zaista jako voljela da sarađjujem uskoro”, kaže Rađenović. 

Klasična muzika je, smatra, uglavnom bila rezervisana za zemlje koje su riješile neke osnovne stvari u svojoj ekonomiji. 

“Moje mišljenje je da smo mi zemlja koja se još bori da pruži što većem broju građana  pristojan život za početak, a tek onda dolazi na red umjetnost”, smatra Rađenović.

Od svih nagrada i priznanja, a spisak je podugačak, Rađenović u razgovoru za naš portal izdvojila je one koje su je u profesionalnom smislu najviše oblikovale i kao takve bile najdragocjenije.

“Pamtim predivne projekte dok sam bila đak Srednje muzičke škole Vasa Pavić: Dane Frankofonije, Svjetski Dan muzike, Veče japanskih animiranih filmova, Dan Republike Italije, Jazz mjuzikl ‘’Norina barka’’ za djecu u saradnji sa Eli Yaminom i muzičarima njegove jazz grupe… Dosta projekata smo uradili, a najveće priznanje i radost je bilo nastupiti u KIC-u Budo Tomović. Bio je to baš bezbrižan i lijep period. Imala sam priliku da nastupam  i na festivalima Grad teatar u Budvi i Kotor Art u  Kotoru…” 

Rađenović, bez straha, izgovora naglas i ono što potajno jako želi.

“Nadam se da u nekom momentu kada postignem svoje cijeve koje sam zacrtala da ći moći da se više posvetim svojoj zemlji i da dam svoj doprinos kulturi”,  kaže Rađenović i priznaje: 

“To je moj veliki san”!

Od svih priznanja izdvaja nagradu Laureat festivala, Bruna Špiler kada je imala 18 godina, što joj je, kaže, mnogo značilo jer je festival bio u Crnoj Gori i dao joj je vjetar u leđa.

Kako dalje navodi, nepocjenjivo iskustvo je i to je što je dva puta nastupila na gala koncertima najljepših glasova master klasa Monserat Kabalje u sali Mozart Auditoria Saragoza.

U decembru Rađenović  je predstavila i spot za kompoziciju "La rosa i el souce", koji je sniman u Baru i Nikšiću.

“Jako sam zadovoljna reakcijama. To je prvi projekat tog tipa koji sam uradila i planiram uskoro novi spot. Zaista sam zahvalna na divnoj podršci svih ljudi koji su mi pisali, dali svoje mišljenje u posljednje vrijeme. Imam dosta ideja i trudim se da posebno mladima približim muziku kojom se bavim”, kaže Rađenović.

Dobitnica je i specijalnog statusa od Engleskog savjeta za kulturu - exceptional promising talent, što joj je omogućilo da dobije boravak gdje i priželjkivala. 

“Za sada želim da ostanem u UK, London je moj drugi dom, prije svega umjetnički dom iz kojeg idem dalje u svijet. Imam dosta planova, ali nažalost trenutna situacija mi ne dozvoljava da sve realizujem onda kada hoću. Veliki je izazov planirati bilo šta u jako teškom periodu za muzičku industriju na globalnom nivou", ocjenjuje Rađenović.

Aktivna je i u Fondaciji Monserat Kabalje koja čuva uspomenu na svjetsku divu, pa će tako nastupati na svim koncertima po svijetu koje će Fondacija organizovati.

“Radim na nekoliko projekata i nadam se da ću moći uskoro da ih najavim. Ima čak i jedan jako zanimljiv koji je vezan za Crnu Goru", otkriva sagovornica portala Dnevno.me.

U ovoj godini mladu umjetnicu čekaju i koncertni debiji u Rusiji, pa Izraelu, Brazilu, kao i nastupi u Španiji i Londonu.

Foto: Dado Ljajević

Kada sve sabere, kaže da su je tvrdoglavost i upornost doveli do zacrtanih ciljeva.

“Nijesam osoba koja lako odustaje. A da je izazovno i nekad vrlo na ivici da poželite da odustanete od ove profesije- jeste. Put umjetnika je praćen konstantnim peripetijama i borbom. Pjevanje je samo jedan, ali ne dovoljan parametar da biste bili u ovom poslu”, smatra Rađenović.

Vrijedno pomena je svakako i to da je naša sagovornica učestvovala  u brojnim humanitanim akcijama. I priznaje da joj je velika želja da se aktivno bavi humanitarnim radom cijelog života.

 “Zaista je poseban osjećaj kada znate da sa nastupom pomažete u prikupljanju sredstava za liječenje onima kojim je najpotrebnije ili za život onih koji imaju probleme.. Imala sam priliku da budem dio jednog takvog događaja u Londonu koji je prikupljao sredstva za djecu kod nas i u okruženju. Korona je malo otežala situaciju, ali bih uskoro trebalo da postanem ambasador jedne inostrane fondacije na Bliskom istoku koja pomaže oboljelima od najtežih bolesti i da kroz koncerte učestvujem u prikupljanju sredstava za fondaciju", priča nam Rađenović.

Prati i rad naših humanitarnih organizacija i kaže da joj je utisak da je crnogorsko društvo empatično. 

“Siromaštvo je ono što čini neke ljude da budu možda puni i neke srdžbe, jer personalno se nose sa svojim velikim problemima. Svjedoci smo i nekih loših primjera kako se ljudi ophode jedni prema drugima na socijalnim mrežama, kako se ophode prema prirodi, životinjama… Ali, ja kao vječiti optimista, ipak, želim da istaknem one dobre strane i one ljude koji su za primjer svima nama svojim zalaganjem i humanošću”, kaže naša sagovornica.

Na pitanje, da li dugoročno gledano vidi svoj život u Crnoj Gori, Rađenović odgovara da će njen život uvijek biti povezan sa, kako kaže, najljepšom zemljom na svijetu. 

“Ne bih mogla da zamislim da ne dolazim često, možda ću jednog dana živjeti u Crnoj Gori. Nikad se ne zna šta život nosi. Ljudi kod nas nijesu ni svjesni koliko malo nam je potrebno da zaista uživamo u svemu što je priroda dala našoj maloj i prelijepoj zemlji”, zaključuje Tamara Rađenović.